ZAPISI galerija RAČIĆ

Zapisi       galerija RAČIĆ, Zagreb

Prvotnu ideju zabilješki tragova vremena i prostora, mehaničkih
i kemijskih odraza grada i snage prirode na isječcima asfalta
Vitold Košir, kipar, grafičar i glazbenik, sublimira u beskonačni
horizontalni notni zapis sugerirajući sekvencom povezanih kadrova
filmski protok vremena. Poput piktograma, slikovnog pisma
apstrahiranog vizualnog i verbalnog značenja, umjetnik sjedinjuje
jedinstvenim vizualnim sklopovima sve tri profesije vlastitosti
i osobne načine izraza. Zapisi, već začeti u ciklusu o Marinu
Držiću (2008), divovskim notnim knjigama oslobođeni su iz korica
nutarnjeg prostora i pomno organizirani u metalom omeđena
polja statično-dinamičnih svojstava trodijelne akromacije.
Autor osjeća i zna vrijednost i značenje stanke, u glazbenoj
i vizualnim umjetnostima, te međuprostora između tona ili
harmonije ostavljajući pred očima promatrača međuvrijeme,
tišinu…, prazninu…, mikrokozmičko ništavilo, koje motritelj
imaginacijskom montažom poput gledatelja u kinu povezuje
lančanom reakcijom u pojmovnu cjelinu. Puno postaje prazno,
ispupčeno udubljeno, geometrijsko amorfno i obrnuto, položeno
dvoharmonijskim odnosima, što je dovoljno da se jezgrovito opiše
svijet, čita tekst. Košir se izražava polaritetima. Polariteti: crno
i bijelo, istina bol, dur i mol, muškarac – žena, mladost i starost,
organsko – anorgansko, život i smrt…, temeljni su jezik kozmosa u
kojem se sve kreće i miruje u odnosima i tišini među njima.
Pažljivim promatranjem uočava se da su Zapisi strukturirani i
prostiru se varijacijama osnovne teme. Vizualni sklop sastavljen je
od dva horizontalna pravokutnika, ujedno omeđena i povezana
metalnim linijama formiranim u horizontalne trake koje stvaraju
izdužene međuprostore. Unutar njih raspoređeni su manji
pravokutnici u nizu. Osnovni dijelovi temeljeni na spomenutim
polaritetima, koji, povezani, stvaraju jedinstvenu kompoziciju čiji
se prekinuto-neprekinuti motivi poput lijepe grafičke arabeske
igraju, plešu, zvonko ili mutno, ujedno lagano i teško zvuče
slobodno prelazeći granice notnog zapisa, granice linija koje

2

omeđuju plitki prostor rasprostirući se izvan svih formata, izvan
granica vidljivog. Plijeni jedinstvo različitosti cijelog ciklusa i
nenametljivo, a lijepo grananje osnovne teme. Simboličkoj i
doslovnoj težini materije hard ugođaja subordiniran je, tj. zapravo
iz nje proizlazi koširovski motiv diska i omanjeg kruga koji lebdi
poput duha glazbe opirući se privezujućim silama, izvire u
slobodni prostor, diže se i spušta poput osnovne potke notnog
zapisa. Izduživanje, izrastanje, dijagonalni kontrapunkt između
lakog, lebdećeg motiva i teške asfaltne podloge, odnosi između
hrapave, rustične materije išarane zapisima vremena i prostora
isječenih i umetnutih u novi prostor i vrijeme ujedno su
svjedočanstvo potonjeg, ali i posve nova likovna vizualizacija
autora koji je, zanimljivo je, i rock i klasični glazbenik. Svjedočeći
dvije strane svoje ličnosti: tešku, zemnu i mušku i laganu, poetičnu
i nježnu u jedinstveni sublimat osobne dijalektike, Vitold Košir
povezuje slikovno pismo, glazbeni zapis, skulpturu i grafiku,
gradski asfalt u jedinstveni protok vremena neprekinute sekvence
koja se kreće poput filma ili apstraktnog pećinskog stripa
odražavajući fascinaciju gradom i zadivljenost prirodom. Glazbu i
likovnu umjetnost sjajno su i različito interpretirali i Kandinski i
Disney pronalazeći sinkronosti između zvuka i slike, tonom,
bojom, oblikom, harmonijom i ritmom. Na tom je tragu, crno-
bijelo-sivom elegancijom i apstraktnom ljepotom koja nadvisuje
tvarnost stvarajući na prostornoj psihološkoj osi prema oku
rezonantne vizualne napetosti i glazbene odjeke, i Vitold Košir.
Gledajući autorove kompozicije slušamo, slušajući ih vidimo.

Željko Marciuš

 

KOSIR katalog RACIC(1)