ITOGRAFIJA

Poput klatna sata – dobro ugođenog instrumenta koji otkucava vrijeme – imaginarnog metronoma, klizi isječak grafičke stvarnosti vođen nevidljivom psihološkom silnicom proisteklom iz bjeline – prostranstva – papira. Ostavivši oku stanku, tišinu, naglašavajući odabrani, od mnoštva mogućih, izrezani segment grafičke ploče Vitold Košir poput glazbene kompozicije slobodno naglašava jedan ton izrastao beskrajne nečujnosti; mirnog poravnavanja apsolutnom bjelinom u kojoj sve utkano žari bijelom svjetlošću. Variranjem i umnožavanjem, oblikovana je nenametljiva audio-vizualna sekvenca, poput zamišljena notnog zapisa. Minimalnim intervencijama Ito poštuje i prisvaja podlogu stvarajući elegantan, nenapadan i rafiniran – manje je više – grafički niz. Itografije su temeljene na crno-bijelim polaritetima, a unutar muklosti akorda, na mikro razini razvija se prštava, strukturirana, sinkopirana, zasićena tema omeđena formatom otiska utisnutog u format papira. Poput crno-bijelih tipki klavira: tonova i polutonova. Elementarno i mirno svođenje složene raznolikosti vizualnog svijeta kontrastom osnovnih gradbenih činjenica: “Kao pismo i kruna – Radost, bol, Kao crno i bijelo – Dur i mol (…) Kao da i ne – Rock n’ roll, Kao ti i ja – Leb i sol… ” (Goran Stefanovski). Osjećaj bestežinskog stanja, čovjekova protivljenja gravitaciji: poput Brancusijeve Ptice u letu i Utzonove Opere izrastaju Itine zračne forme, pojavljuju se i nestaju u prikrivenim dinamičnim odnosima, poput acition-painting utiska, otiska unutar beskrajne priče. Zrenjem umjetnik zna da je potreban mali dodir prsta na žici, minimalan pomak alata, odmak do stvaranja ritmične vizualizacije, uspostavljanja balansa, ravnoteže, vlastita equllibriuma. “It´s leaving me breathless making me think less, Imagination infatuation, You make me loose my equilibrium“.

Željko Marciuš